Godina bez Salingera:
Šezdeset godina "Lovca u raži"
caffe "Mirror"
27. 01. 2011, 19 h
PROMOCIJA ČASOPISA ZA KULTURU I DUHOVNOST "ODGOVOR" U NARODNOJ BIBLIOTECI "STEVAN SREMAC",
NIŠ, 30. 09. 2010.
ODGOVOR u emisiji "Agape" Studija B (februar 2010)
Stigli smo u Beograd brzom vožnjom Marka Dinića. Eva je krenula s nama da nam pruži ličnu podršku. Bio je ovo naznačajniji medijski nastup uredništva časopisa Odgovor u njegovoj dotadašnjoj istoriji. Voditelj Aca Gajšek je izuzetno prijatan, vaspitan sagovornik i čovek od manira, kakav nedostaje gradu Nišu i generalnoj misiji Odgovora. Razumevanje je nastalo mimo priče, jer se Ivica Živković vratio sa prethodnih dogovora bez mnogo beleški. Uspeli smo se na vrh Beograđanke oslonjeni na svoje iskustvo i dobru intuiciju. Studio B otpustio je svoje kafe-kuvarice. Emisija je protekla korektno. Suočili smo se s pitanjima iz epicentra urbane pravoslavne religioznosti grada Beograda, tumačeći pretežno deo duhovnosti iz našeg koncepta kulture-i-duhovnosti i trudeći se da izađemo u susret pitanjima koja su za nas u Nišu bespredmetna. Pobedila je mnogoglagoljivost obojice urednika. Konzervativniji među njima, Glavni i odgovorni urednik, došao je do same ivice navlačenja ljudi na Crkvu. Onaj drugi, njegov zamenik, davao je odgovore zagonetnije od samih pitanja. Voditelj nije propustio da pomene Oliveru Matejić, poverenicu Odgovora za beogradsku čitalačku publiku, i seriju njenih tekstova o smrti, biser rubrike o teologiji u prva tri broja. Posle smo otišli kod nje na kafu i sređivanje utisaka.
Velika promocija Časopisa za kulturu i duhovnost "Odgovor"
29. 10. 2009. u 19 h, Caffe MIRROR, Niš
Posle začudno uspešne beogradske promocije časopisa "Odgovor" (koja se desila pre tačno mesec dana u Domu kulture SG), na red je došla i ambicioznija promocija u Nišu, koja je u sebi sadržala čak tri segmenta:
- postpromocija trećeg broja sa temom "Progonjeni"
- pretpromocija broja 4 ("Rendezvous sa planetom") koji se ovih dana pojavljuje iz štampe
- prezentacija sajta ODGOVOR
U volšebno izvanrednoj atmosferi, u prisustvu nekih od najvećih imena kulture, nauke i umetnosti grada (Kamenko Marković, Željka Momirov, Marija Peternel, Marina Vukašinović, Zoran Pešić Sigma, Dejan Ognjanović, Dragan Ristić, Isak Vorgučić, Željko Mitić...), ispred redakcije "Odgovora" su govorili sekretarka Eva Dinić, zamenik glavnog urednika Ivica Živković i sam glavni urednik, Nikola Todorović.
Pored već poznatih teza o kulturnom proizvodu kakav grad Niš već godinama zaslužuje, bilo je reči i o imperativu da se odnos prema kulturi, umetnosti i nauci u Srbiji mora hitno menjati, ne samo od strane političara, već najpre od samih umetnika, kulturnih poslenika i naučnika. Između ostalog će se i zato četvrtim brojem pokušati da predstavi povratak Srbije i njene kulture na Balkan, u Evropu, kao i na planetu samu. Da će taj proces biti bolan uopšte nije sporno, problem je koliko će boleti.
Još je jedno sigurno: ne sme i ne može dugo da traje, što bi, u grubom, bio rezime izlaganja profesora Živkovića.
Eva Dinić se osvrnula na problem etiketa i brendova, koji su svuda u svetu garancija kvaliteta, dok se samo u primitivnim sredinama, upravo poput Srbije, koriste u najstrašnije moguće svrhe. Za to je najkvalitetniji primer tekst Ivana Jasikovića "Šta govore ljudi ili: Kako odstraniti najbolje".
Alles in Allem, poentirano je, još jednom, rečenicom da kultura i lepo vaspitanje, baš kao i nauka i duhovnost, moraju da idu ruku pod ruku. Tako je svuda, osim kod nas.
Posle začudno uspešne beogradske promocije časopisa "Odgovor" (koja se desila pre tačno mesec dana u Domu kulture SG), na red je došla i ambicioznija promocija u Nišu, koja je u sebi sadržala čak tri segmenta:
- postpromocija trećeg broja sa temom "Progonjeni"
- pretpromocija broja 4 ("Rendezvous sa planetom") koji se ovih dana pojavljuje iz štampe
- prezentacija sajta ODGOVOR
U volšebno izvanrednoj atmosferi, u prisustvu nekih od najvećih imena kulture, nauke i umetnosti grada (Kamenko Marković, Željka Momirov, Marija Peternel, Marina Vukašinović, Zoran Pešić Sigma, Dejan Ognjanović, Dragan Ristić, Isak Vorgučić, Željko Mitić...), ispred redakcije "Odgovora" su govorili sekretarka Eva Dinić, zamenik glavnog urednika Ivica Živković i sam glavni urednik, Nikola Todorović.
Pored već poznatih teza o kulturnom proizvodu kakav grad Niš već godinama zaslužuje, bilo je reči i o imperativu da se odnos prema kulturi, umetnosti i nauci u Srbiji mora hitno menjati, ne samo od strane političara, već najpre od samih umetnika, kulturnih poslenika i naučnika. Između ostalog će se i zato četvrtim brojem pokušati da predstavi povratak Srbije i njene kulture na Balkan, u Evropu, kao i na planetu samu. Da će taj proces biti bolan uopšte nije sporno, problem je koliko će boleti.
Još je jedno sigurno: ne sme i ne može dugo da traje, što bi, u grubom, bio rezime izlaganja profesora Živkovića.
Eva Dinić se osvrnula na problem etiketa i brendova, koji su svuda u svetu garancija kvaliteta, dok se samo u primitivnim sredinama, upravo poput Srbije, koriste u najstrašnije moguće svrhe. Za to je najkvalitetniji primer tekst Ivana Jasikovića "Šta govore ljudi ili: Kako odstraniti najbolje".
Alles in Allem, poentirano je, još jednom, rečenicom da kultura i lepo vaspitanje, baš kao i nauka i duhovnost, moraju da idu ruku pod ruku. Tako je svuda, osim kod nas.
Promocija trećeg broja"Odgovora", Kafe Mirror, Niš 29. oktobar 2009.
Dragi prijatelji i prijateljice,
Nalazimo se u kafeu Mirror, mestu visokosofisticiranih druženja.
Nikola i ja ovde dolazimo jednom sedmično, da razgovaramo.
Iz tih naših razgovora nastao je časopis Odgovor.
Tvrde da iz naše priče zrači jedna snažna unutrašnja energija.
Naši maniri, takvi kakvi jesu, dovoljni su da izraze samo jedan njen deo.
Ostalo je ono što se ne izražava.
Iz te energije nastao je časopis Odgovor.
Mi pletemo, puštamo i ostavljamo linkove, da obično svakodnevno pristojni ljudi mogu da dođu da se ubace; da mogu da nam priđu i da nam nešto kažu.
Odgovor živi ovde, sa nama, i sa ljudima koji nam nešto kažu.
Ne nosimo ga na brodove koji tonu.
Ovde je, da bude deo naših svakodnevnih krstarenja.
On se može, pod određenim uslovima, odneti i kući.
Ali ja se ne bih time mnogo bavio. To je vaša stvar.
Na kraju, ko zna kakvu ko ima kuću.
U ovo vreme mnogi, uključujući i mene samog, nemaju svoju kuću.
Dobro je doći ovde, ispijati kafu i držati u rukama Odgovor.
Mnogi miš ovde nije uspeo da iskoči iz rupa na zidu ili da istrči iz podruma da gricka korice i strane ovog lepog časopisa.
Mnogi mladić i devojka uzeli su ovde Odgovor u ruke.
Pomno su osmotrili korice, zavirili unutra da donesu svoj sud o grafičkom dizajnu, možda i detaljno prostudirali sadržaj, na unutrašnjim stranama korica.
Poniranje u dublji sadržaj ovih tekstova oni su ostavili za neki svoj trenutak, koji će sigurno doći ali još uvek nije došao.
Odgovor postoji radi tog trenutka.
Odgovor čeka na one koje niko nikada nije nazvao čitalačkom publikom.
Ne brinite, nemojte gledati u kalendar.
Odgovor je tu.
Za mnoge od vas on će biti veoma strpljiv.
Nikola i ja ćemo i dalje biti ovde.
Držimo se jedne i iste teme: razgovora o kulturi i duhovnosti.
To je tema.
Mi smo nekada pročitali nešto, i videli nešto. Događa se to i dalje.
Ono što smo osetili, to smo ovde doneli da delimo.
Lepo je, jer smo mi to tako videli. I vi to možete videti tako.
Odgovor je ono što je lepo u ovome, ako ste vi to tako videli.
A tamo napolju, u nekim drugim prostorima, još uvek ima nečega što se nazivalo kulturom.
To nešto, u daljoj priči imenovaću ga kao Ono, sada je beživotno telo koje polako isključuju sa aparata.
Rodilo se nekad, iz fantastične interferencije kolektivnih i individualnih iskompleksiranosti, nečega o čemu se teško može i misliti bez straha.
Ja ću o tome samo ovo reći: sive boje našeg detinjstva.
Sada je panika, jer Ono je na izdisaju.
Sprema se da pređe u traumatičnu istoriju jedne neponosne nacije.
Onom ukidaju redovne programe, isključuju ga sa svojih tajanstvenih budžeta, vade mu cevke koje su išle u venu i u nos, hoće da mu uskrate i da ga srežu.
Dolaze mu u posetu samo dobričine koje imaju ’’razumevanja za besparicu’’.
O Onom sada ne odlučuju nikakvi stvaraoci. Samo službenici. Zaposleni u kulturi.
Želim da vam kažem: oni će izgubiti posao.
Neće više biti dugogodišnjih renomiranih nagrada, promocija kapitalnih izdanja, neće biti institucija kulture, ni komisija, ni žirija, ni saveta.
Znate li zašto?
Ono je izgubilo svoju funkciju.
Ono više nije potrebno, da zataškava, reguliše i artikuliše energiju mladih ljudi koji nemaju šta da rade sa sobom.
Mladi ljudi moraće da izlaze na neka druga mesta.
Neće više moći da se zabavljaju onom monetom za potkusurivanje, koju su nekada nazivali kulturom.
Više ničega neće biti.
Neće dolaziti oni strogi matorci koji vas gledaju i ćute, koji su tu da vas saslušaju i odmere, zato jer bolje od vas znaju šta je dobro šta vam treba.
Onda će se pojaviti prve agencije za kulturu i duhovnost.
Imali ste priliku da čujete otresitu nezaustavljivu agentkinju za kulturu i duhovnost, gospođu Evu Dinić.
Pojaviće se i velike mecene umetničkog i kulturnog stvaralaštva.
Ovde je i mecena dobrih stvari u našem gradu, vlasnik ovog mesta, gospodin Igor Vučetić Vučko.
Doći će oni koji nepogrešivo prepoznaju trenutak i koje ništa neće moći da zaustavi na putu do vas.
Ovde je jedan, da ne kažem jedini, glavni i odgovorni urednik časopisa Odgovor, gospodin doktor Nikola Todorović.
Biće velikih praznika i slavlja kulture i duhovnosti.
Upravo imate priliku da prisustvujete jednom od njih.
Nalazimo se u kafeu Mirror, mestu visokosofisticiranih druženja.
Nikola i ja ovde dolazimo jednom sedmično, da razgovaramo.
Iz tih naših razgovora nastao je časopis Odgovor.
Tvrde da iz naše priče zrači jedna snažna unutrašnja energija.
Naši maniri, takvi kakvi jesu, dovoljni su da izraze samo jedan njen deo.
Ostalo je ono što se ne izražava.
Iz te energije nastao je časopis Odgovor.
Mi pletemo, puštamo i ostavljamo linkove, da obično svakodnevno pristojni ljudi mogu da dođu da se ubace; da mogu da nam priđu i da nam nešto kažu.
Odgovor živi ovde, sa nama, i sa ljudima koji nam nešto kažu.
Ne nosimo ga na brodove koji tonu.
Ovde je, da bude deo naših svakodnevnih krstarenja.
On se može, pod određenim uslovima, odneti i kući.
Ali ja se ne bih time mnogo bavio. To je vaša stvar.
Na kraju, ko zna kakvu ko ima kuću.
U ovo vreme mnogi, uključujući i mene samog, nemaju svoju kuću.
Dobro je doći ovde, ispijati kafu i držati u rukama Odgovor.
Mnogi miš ovde nije uspeo da iskoči iz rupa na zidu ili da istrči iz podruma da gricka korice i strane ovog lepog časopisa.
Mnogi mladić i devojka uzeli su ovde Odgovor u ruke.
Pomno su osmotrili korice, zavirili unutra da donesu svoj sud o grafičkom dizajnu, možda i detaljno prostudirali sadržaj, na unutrašnjim stranama korica.
Poniranje u dublji sadržaj ovih tekstova oni su ostavili za neki svoj trenutak, koji će sigurno doći ali još uvek nije došao.
Odgovor postoji radi tog trenutka.
Odgovor čeka na one koje niko nikada nije nazvao čitalačkom publikom.
Ne brinite, nemojte gledati u kalendar.
Odgovor je tu.
Za mnoge od vas on će biti veoma strpljiv.
Nikola i ja ćemo i dalje biti ovde.
Držimo se jedne i iste teme: razgovora o kulturi i duhovnosti.
To je tema.
Mi smo nekada pročitali nešto, i videli nešto. Događa se to i dalje.
Ono što smo osetili, to smo ovde doneli da delimo.
Lepo je, jer smo mi to tako videli. I vi to možete videti tako.
Odgovor je ono što je lepo u ovome, ako ste vi to tako videli.
A tamo napolju, u nekim drugim prostorima, još uvek ima nečega što se nazivalo kulturom.
To nešto, u daljoj priči imenovaću ga kao Ono, sada je beživotno telo koje polako isključuju sa aparata.
Rodilo se nekad, iz fantastične interferencije kolektivnih i individualnih iskompleksiranosti, nečega o čemu se teško može i misliti bez straha.
Ja ću o tome samo ovo reći: sive boje našeg detinjstva.
Sada je panika, jer Ono je na izdisaju.
Sprema se da pređe u traumatičnu istoriju jedne neponosne nacije.
Onom ukidaju redovne programe, isključuju ga sa svojih tajanstvenih budžeta, vade mu cevke koje su išle u venu i u nos, hoće da mu uskrate i da ga srežu.
Dolaze mu u posetu samo dobričine koje imaju ’’razumevanja za besparicu’’.
O Onom sada ne odlučuju nikakvi stvaraoci. Samo službenici. Zaposleni u kulturi.
Želim da vam kažem: oni će izgubiti posao.
Neće više biti dugogodišnjih renomiranih nagrada, promocija kapitalnih izdanja, neće biti institucija kulture, ni komisija, ni žirija, ni saveta.
Znate li zašto?
Ono je izgubilo svoju funkciju.
Ono više nije potrebno, da zataškava, reguliše i artikuliše energiju mladih ljudi koji nemaju šta da rade sa sobom.
Mladi ljudi moraće da izlaze na neka druga mesta.
Neće više moći da se zabavljaju onom monetom za potkusurivanje, koju su nekada nazivali kulturom.
Više ničega neće biti.
Neće dolaziti oni strogi matorci koji vas gledaju i ćute, koji su tu da vas saslušaju i odmere, zato jer bolje od vas znaju šta je dobro šta vam treba.
Onda će se pojaviti prve agencije za kulturu i duhovnost.
Imali ste priliku da čujete otresitu nezaustavljivu agentkinju za kulturu i duhovnost, gospođu Evu Dinić.
Pojaviće se i velike mecene umetničkog i kulturnog stvaralaštva.
Ovde je i mecena dobrih stvari u našem gradu, vlasnik ovog mesta, gospodin Igor Vučetić Vučko.
Doći će oni koji nepogrešivo prepoznaju trenutak i koje ništa neće moći da zaustavi na putu do vas.
Ovde je jedan, da ne kažem jedini, glavni i odgovorni urednik časopisa Odgovor, gospodin doktor Nikola Todorović.
Biće velikih praznika i slavlja kulture i duhovnosti.
Upravo imate priliku da prisustvujete jednom od njih.
Promocija "Odgovora" u beogradskom DKSG
29. 09. 2009.
ODGOVOR, proslavljeni časopis za kulturu i duhovnost, održao je svoju beogradsku promociju u utorak 29. septembra u Domu kulture Studentski grad. Par meseci pre toga donatori su se našli na visini svojih prosvetiteljskih misija, a scena beogradske čitalačke publike uskomešala se do nivoa koji do sada nije zapamćen niti je šta o tome igde registrovano.
Nikola Todorović, Ivica Živković i Eva Dinić, fantastična ekipa nekadašnjeg medijskog čuda poznatog kao ’’Dva meseca’’, sada u užem jezgru uredništva ODGOVOR, pojavili su se u kasnim večernjim satima na obližnjem parkingu u stilu sebe samih. Studentski grad bio je prepun ljudi, od kojih su neki bili i studenti. Organizator večeri, ambiociozni Goran Lazičić, izgledao je kao da će svakog trenutka pasti u nesvest. Nekoliko trenutaka pre početka hepeninga posetioci su mogli, u kafeu Doma kulture, da zapaze doajene časopisa ODGOVOR u društvu nekolicine velikana nacionalne književnosti, među kojima je sedeo i g. Miroljub Todorović.
Sala Doma kulture bila je premala da primi sve one koji su želeli da vide ovu promociju, ali dovoljno velika da smesti sve one koji su se tom prilikom zaista i pojavili. Bilo je primetno odsustvo poverenice uredništva časopisa ODGOVOR za Beograd, g. Olivere Matejić, koje je među prisutnima izazvalo različite spekulacije. Nedolazak Jovana Pejčića mogao bi se opravdati određenim malo verovatnim ali logički sasvim mogućim razlozima vezanim za njegovu ličnu orijentaciju. Prisustvo ostalih se očekivalo sa manje tenzija u beogradskoj književnoj javnosti.
Nikola Todorović, glavni i odgovorni urednik, održao je govor koji je nemoguće, malo je reći, prepričati, nego ma šta iz njegovog razvojnog toka uopšte i naznačiti. Ocene su jedinstvene: precizno, profesionalno, ljudski nenadmašeno. Uspostavljeni kontakti sa Miroljubom Todorovićem i g. Škerovićem, kao i prisustvo drage saradnice i dugogodišnje prijateljice uredništva, g. Slađane Ilić, nadahnula je urednike na promotivni nastup kakav se teško može očekivati i kada je u pitanju ne znam kakav drugačiji povod. Jedno vreme se u kuloar ima beogradske književne scene dosta nagađalo o tome ko će od Odgovorovih autora nastupiti na ovoj promociji. Izbor je, pomalo iznenađujuće, pao na Željka Mitića Zerkmana - čoveka koji je svojom poetskom rečju bio otvorio stranice prvog broja! Postoji jedno lakonsko objašnjenje: niški Zerkman je tu i tamo, poput Odgovora samog, privukao zastrašujuće ozbiljnu pažnju; te osim toga obećava daleko više no što se u ovom trenutku može naslutiti. Priča je nastavljena lucidnim živim dijalogom, unutar kojeg je beogradska publika mogla da oseti vrhunsku tačku vlastitog pronicanja u tajne stvaralaštva ovakvog tipa. Javne pohvale g. Škerovića za prevode Dika, Balarda i autora slične provenijencije dovele su do takve razmene mišljenja o spekulativnoj fantastici da je to bio haos. Pitanja g. Ilić o konceptu kulture i duhovnosti kojeg se drži redakcija časopisa ODGOVOR izazvala je g. Živkovića da o tome iznese konstrukcije kakve bi malo ko od vas želeo da čuje. Miroljub Todorović je izrazom svog lica signalistički upućivao podršku svima oko sebe. Videlo se da je to, na neki način, bilo i njegovo veče. Neki ljudi provedu čitav svoj stvaralački vek da bi čuli ono što se ovom prilikom, i samo ovde, moglo oslušnuti.
Posle su popili piće u obližnjem restoranu i zapalili za Niš.
ODGOVOR, proslavljeni časopis za kulturu i duhovnost, održao je svoju beogradsku promociju u utorak 29. septembra u Domu kulture Studentski grad. Par meseci pre toga donatori su se našli na visini svojih prosvetiteljskih misija, a scena beogradske čitalačke publike uskomešala se do nivoa koji do sada nije zapamćen niti je šta o tome igde registrovano.
Nikola Todorović, Ivica Živković i Eva Dinić, fantastična ekipa nekadašnjeg medijskog čuda poznatog kao ’’Dva meseca’’, sada u užem jezgru uredništva ODGOVOR, pojavili su se u kasnim večernjim satima na obližnjem parkingu u stilu sebe samih. Studentski grad bio je prepun ljudi, od kojih su neki bili i studenti. Organizator večeri, ambiociozni Goran Lazičić, izgledao je kao da će svakog trenutka pasti u nesvest. Nekoliko trenutaka pre početka hepeninga posetioci su mogli, u kafeu Doma kulture, da zapaze doajene časopisa ODGOVOR u društvu nekolicine velikana nacionalne književnosti, među kojima je sedeo i g. Miroljub Todorović.
Sala Doma kulture bila je premala da primi sve one koji su želeli da vide ovu promociju, ali dovoljno velika da smesti sve one koji su se tom prilikom zaista i pojavili. Bilo je primetno odsustvo poverenice uredništva časopisa ODGOVOR za Beograd, g. Olivere Matejić, koje je među prisutnima izazvalo različite spekulacije. Nedolazak Jovana Pejčića mogao bi se opravdati određenim malo verovatnim ali logički sasvim mogućim razlozima vezanim za njegovu ličnu orijentaciju. Prisustvo ostalih se očekivalo sa manje tenzija u beogradskoj književnoj javnosti.
Nikola Todorović, glavni i odgovorni urednik, održao je govor koji je nemoguće, malo je reći, prepričati, nego ma šta iz njegovog razvojnog toka uopšte i naznačiti. Ocene su jedinstvene: precizno, profesionalno, ljudski nenadmašeno. Uspostavljeni kontakti sa Miroljubom Todorovićem i g. Škerovićem, kao i prisustvo drage saradnice i dugogodišnje prijateljice uredništva, g. Slađane Ilić, nadahnula je urednike na promotivni nastup kakav se teško može očekivati i kada je u pitanju ne znam kakav drugačiji povod. Jedno vreme se u kuloar ima beogradske književne scene dosta nagađalo o tome ko će od Odgovorovih autora nastupiti na ovoj promociji. Izbor je, pomalo iznenađujuće, pao na Željka Mitića Zerkmana - čoveka koji je svojom poetskom rečju bio otvorio stranice prvog broja! Postoji jedno lakonsko objašnjenje: niški Zerkman je tu i tamo, poput Odgovora samog, privukao zastrašujuće ozbiljnu pažnju; te osim toga obećava daleko više no što se u ovom trenutku može naslutiti. Priča je nastavljena lucidnim živim dijalogom, unutar kojeg je beogradska publika mogla da oseti vrhunsku tačku vlastitog pronicanja u tajne stvaralaštva ovakvog tipa. Javne pohvale g. Škerovića za prevode Dika, Balarda i autora slične provenijencije dovele su do takve razmene mišljenja o spekulativnoj fantastici da je to bio haos. Pitanja g. Ilić o konceptu kulture i duhovnosti kojeg se drži redakcija časopisa ODGOVOR izazvala je g. Živkovića da o tome iznese konstrukcije kakve bi malo ko od vas želeo da čuje. Miroljub Todorović je izrazom svog lica signalistički upućivao podršku svima oko sebe. Videlo se da je to, na neki način, bilo i njegovo veče. Neki ljudi provedu čitav svoj stvaralački vek da bi čuli ono što se ovom prilikom, i samo ovde, moglo oslušnuti.
Posle su popili piće u obližnjem restoranu i zapalili za Niš.
Beograd, 29. septembar 2009.
ODGOVOR, časopis za kulturu i duhovnost, rukovodi se uređivačkom politikom koja se sastoji od sledećih nekoliko stvari:
1) Minuciozno osmišljen i doteran vizuelni koncept;
2) Brižljiva selekcija dostignuća iz nove srpske književnosti;
3) Selekcija teorijskih tekstova – onoga što se nekad nazivalo periodikom za društvena pitanja;
4) Odabir tekstova za prevod, i kvalitet samih prevoda;
5) Čvrst, jednako i liberalan način koncipiranja tematskog sadržaja: sadejstvo onih tekstova koji sačinjavaju temu broja, drugog kruga tekstova koji konvergiraju ka datoj temi, sa pratećim elementima koji ukazuju na nju ili je nagoveštavaju.
Ovo što sam naveo niko, ni u jednoj sredini, ni sa jedne pozicije, ni na jednom forumu, nije ni pokušao ni hteo ni mogao ni uspeo da dovede pod znak pitanja.
Ovakva uređivačka koncepcija treba da predstavi našu viziju kulture i duhovnosti jedne sredine jednog vremena, gde se kultura i duhovnost doživljavaju kao jedan entitet, ne kao dve izdvojene oblasti koje se eventualno udopunjavaju ili nadovezuju jedna na drugu prema važećim trendovima ili vladajućim idejama, već kao jedan jedinstven prirodni tok i integralni prostor čovekovog stvaralaštva.
Teme prva tri broja, kao i četvrtog koji je u pripremi, časopisa ODGOVOR svaka za sebe grade po jednu poetiku, koju vidimo kao nadređenu svemu što se ovde može videti i naći, što se nije biralo na osnovu nečijeg ukusa, ili naklonosti, ili po principu kategoričkog odlučivanja, već prepoznavanjem onih zakonitosti po kojima sadržaj ovog ili onog teksta, bilo autorskog ili prevedenog, spadaju pod jedan krov.
Prvi broj, Neprihvatanje nemogućeg, razmatra uslove koji su neophodni da bi jedna sredina postala otvorena prema novim mogućnostima. To inače mogu uočiti samo ljudi koji su otvoreni na svakom planu svog života: i u svojim verskim ubeđenjima, i u svom shvatanju poslovne odgovornosti, i u svojim brakovima, i u svakom svom romantičnom prijateljstvu.
Drugi broj, Ostaci gradova, - pokušaj rekonstruisanja, sabiranja i objedinjavanja onoga što se smatra bazičnom kulturom i duhovnošću, a što je naš glavni i odgovorni urednik imenovao kao simple common decency– obična svakodnevna pristojnost – sa ciljem da pokažemo kako to izgleda, i da proglasimo da se radom na unapređenju kulture i duhovnosti ne mogu baviti ljudi koji imaju problema sa pribranošću u svakodnevnoj komunikaciji.
Treći broj, Progonjeni, nastoji da prikaže bol koju nije moguće napisati, koju iz više razloga nije ni preporučljivo stavljati u redove. Pokušali smo da provalimo šta oseća neko ko je osuđen na izgnanstvo i nepostojanje samo zato što se na određeni način izrazio/la.
Tema četvrtog broja, koji je u pripremi, Rendez-vous sa planetom, pokušava da prodre u misteriju prihvaćenosti: osećaj koji ima onaj zeka koga, nenateranog ma kakvim štapom, ohrabruju da zagrize šargarepu.
Prvi godišnji krug časopisa ODGOVOR generalno izlaže jednu poetiku proisteklu iz egzistencijalnih pitanja vezanih za status čoveka i stvaraoca u našem okruženju.
To nisu ista ona pitanja kojima se, pre hiljadu godina, javno i pred celim svetom mučio Dostojevski. Nisu ni ona ’’granična pitanja egzistencije’’ koja su u XX veku promovisali Karl Jaspers i ekipa. To su, najkonkretnije i najpreciznije rečeno, neka tamo pitanja, koja smo mi uspeli da nanjušimo i da na njih donesemo odgovor.
Znajte da to nije odgovor ni na kakvu krizu, koncepcija koja nije nastala niti je mogla nastati iz nečijeg grča ili uskraćenosti, već naprotiv – iz viška energije koju ovde donosimo na razmenu.
Ona potiče iz tačke gde se homo faber identifikuje sa oblašću čovekovog stvaranja koja se definiše kao homo ludens, čovek igre i karnevala, neko ko se konstruktivno ubacuje.
To je mesto gde se po strogim pravilima i filigranski izveden rad komponuje sa određenom lakoćom i vedrinom, i gde se stvaralaštvo u kulturi i duhovnosti prepoznaje kroz razigranost, razbarušenost i u isto vreme nepogrešivu tačnost.
Pozivamo vas da prelistate časopis i između redova prepoznate nešto od toga.
Od onih koji budu čitali tekstove očekujemo konstruktivnu kritiku i ništa manje od toga.
Od svih vas očekujemo da ovde, od vašeg mesta, stvorite sredinu sa kojom će biti moguća plodotvorna razmena energije – u čemu vidim i jedini smisao angažovanja na sastavljanju ovakvih stvari.
1) Minuciozno osmišljen i doteran vizuelni koncept;
2) Brižljiva selekcija dostignuća iz nove srpske književnosti;
3) Selekcija teorijskih tekstova – onoga što se nekad nazivalo periodikom za društvena pitanja;
4) Odabir tekstova za prevod, i kvalitet samih prevoda;
5) Čvrst, jednako i liberalan način koncipiranja tematskog sadržaja: sadejstvo onih tekstova koji sačinjavaju temu broja, drugog kruga tekstova koji konvergiraju ka datoj temi, sa pratećim elementima koji ukazuju na nju ili je nagoveštavaju.
Ovo što sam naveo niko, ni u jednoj sredini, ni sa jedne pozicije, ni na jednom forumu, nije ni pokušao ni hteo ni mogao ni uspeo da dovede pod znak pitanja.
Ovakva uređivačka koncepcija treba da predstavi našu viziju kulture i duhovnosti jedne sredine jednog vremena, gde se kultura i duhovnost doživljavaju kao jedan entitet, ne kao dve izdvojene oblasti koje se eventualno udopunjavaju ili nadovezuju jedna na drugu prema važećim trendovima ili vladajućim idejama, već kao jedan jedinstven prirodni tok i integralni prostor čovekovog stvaralaštva.
Teme prva tri broja, kao i četvrtog koji je u pripremi, časopisa ODGOVOR svaka za sebe grade po jednu poetiku, koju vidimo kao nadređenu svemu što se ovde može videti i naći, što se nije biralo na osnovu nečijeg ukusa, ili naklonosti, ili po principu kategoričkog odlučivanja, već prepoznavanjem onih zakonitosti po kojima sadržaj ovog ili onog teksta, bilo autorskog ili prevedenog, spadaju pod jedan krov.
Prvi broj, Neprihvatanje nemogućeg, razmatra uslove koji su neophodni da bi jedna sredina postala otvorena prema novim mogućnostima. To inače mogu uočiti samo ljudi koji su otvoreni na svakom planu svog života: i u svojim verskim ubeđenjima, i u svom shvatanju poslovne odgovornosti, i u svojim brakovima, i u svakom svom romantičnom prijateljstvu.
Drugi broj, Ostaci gradova, - pokušaj rekonstruisanja, sabiranja i objedinjavanja onoga što se smatra bazičnom kulturom i duhovnošću, a što je naš glavni i odgovorni urednik imenovao kao simple common decency– obična svakodnevna pristojnost – sa ciljem da pokažemo kako to izgleda, i da proglasimo da se radom na unapređenju kulture i duhovnosti ne mogu baviti ljudi koji imaju problema sa pribranošću u svakodnevnoj komunikaciji.
Treći broj, Progonjeni, nastoji da prikaže bol koju nije moguće napisati, koju iz više razloga nije ni preporučljivo stavljati u redove. Pokušali smo da provalimo šta oseća neko ko je osuđen na izgnanstvo i nepostojanje samo zato što se na određeni način izrazio/la.
Tema četvrtog broja, koji je u pripremi, Rendez-vous sa planetom, pokušava da prodre u misteriju prihvaćenosti: osećaj koji ima onaj zeka koga, nenateranog ma kakvim štapom, ohrabruju da zagrize šargarepu.
Prvi godišnji krug časopisa ODGOVOR generalno izlaže jednu poetiku proisteklu iz egzistencijalnih pitanja vezanih za status čoveka i stvaraoca u našem okruženju.
To nisu ista ona pitanja kojima se, pre hiljadu godina, javno i pred celim svetom mučio Dostojevski. Nisu ni ona ’’granična pitanja egzistencije’’ koja su u XX veku promovisali Karl Jaspers i ekipa. To su, najkonkretnije i najpreciznije rečeno, neka tamo pitanja, koja smo mi uspeli da nanjušimo i da na njih donesemo odgovor.
Znajte da to nije odgovor ni na kakvu krizu, koncepcija koja nije nastala niti je mogla nastati iz nečijeg grča ili uskraćenosti, već naprotiv – iz viška energije koju ovde donosimo na razmenu.
Ona potiče iz tačke gde se homo faber identifikuje sa oblašću čovekovog stvaranja koja se definiše kao homo ludens, čovek igre i karnevala, neko ko se konstruktivno ubacuje.
To je mesto gde se po strogim pravilima i filigranski izveden rad komponuje sa određenom lakoćom i vedrinom, i gde se stvaralaštvo u kulturi i duhovnosti prepoznaje kroz razigranost, razbarušenost i u isto vreme nepogrešivu tačnost.
Pozivamo vas da prelistate časopis i između redova prepoznate nešto od toga.
Od onih koji budu čitali tekstove očekujemo konstruktivnu kritiku i ništa manje od toga.
Od svih vas očekujemo da ovde, od vašeg mesta, stvorite sredinu sa kojom će biti moguća plodotvorna razmena energije – u čemu vidim i jedini smisao angažovanja na sastavljanju ovakvih stvari.